nakon svih ovih godina
24.07.2008., četvrtak
|
odlazim,želim se maknuti iz svakodnevne rutine,pobjeci od nekih stvari pokušati uspostviti novi ritam nove navike,iskustva,nove stvari,upoznat ljude ulazimo u auto i krecemo na put u Zadar, vrijemi mi brzo prolazi, pogledom gledam panorame,more,plaže. odjedanput slike mi sve poznatije,približavam se konačnom odredištu.. disco,poljakinje,čehinje,švabice,dalmatinke..sve bolje od bolje.. al nema do dalmatinki.. 12 dana brzo prolazi,odlučejem se da je vrijeme da se vratim u onu staru rutinu,mogu priznati da mi je falilo,riječko more, cuge,gat,ona ekipa.zezancija. ulazim u bus,i neka poznata faca me gleda,osjecam se glup zapravo cijelim putem sam se osjecao glup jer ispred mene sjedi mirko miočic,znate onaj pametan lik.. zapravo neizgleda tako pametno,. kako kažu stari ljudi uči se s godinama,možda budem pametniji.. koje su šanse za to.neznam slabe,zar ne?. .stavlja mp3 u uši i uživam u pogledu nakon 3 sata,izlazim iz busa.. svaki put kad se vracam,shvacam da živim u lijepom gradu,mjestu,sve više mi se dopada..zovem taxi. odlučujemo se da idemo u kino,film je predobar dugo se nisam toliko nasmijao u kinu i nije mi bilo žao čovjeku treba smjeh,kino,uživancija,ugodna ekipa,prijatelji šta smo bez toga? neznam za vas al ja bez toga sam nitko i ništa,bez toga cijeli moj život je uzalud i odreč se njih zbog nekog,ne hvala je prijatelji su prijatelji. neznam za vas al ja cu uvijek birati prijatalje.. i dani su mi skoro isti nežalim se,al trebam nešto da me malo izbaci iz rutine nešto novo,bar na jedan dan.. i lijepo je kad netko ima povjerenje u tebe i lijepo je kad ti netko vjeruje i lijepo je razgovarati po 2-3 sata i lijepo je pomoci,davat savjete. ova bura me pomalo živcira pozz svima |
28.06.2008., subota
ljeto nam se vratilo
|
budim se,bude me zrake sunca al odlučujem se za onih nekoliko predivnih minuta,al sunce je jače al nebunim se. privlači me to sunce,more,plaža,cure zezancija,iželjavanje. neodupirem se prepuštam se užitku. spremam stvari i odlazim na more. a u zraku se osjeca miris mora..dolazimo do plaže,a na plaži idila. stavljam ručnik i ulazim u more, prepuštam se valovima. to me veseli,sati prolaze kao sekunde. sunce se polako spušta kao da nas pozdravlja. ležimo na plaži i uživamo u zalasku sunca, divimo mu se. opraštamo se od sunca do sljedeceg jutra. spremao stvari i sa osmjehom napuštamo plažu. ofc. vratit cemo se tom suncu i moru. dolazimo kuci,primam poruku pada dogovor za party. prihvacam ga s veseljem. palim motor i odlazim na party. veslim se što cu upoznati nove cure pozdraviti stare prijatelje. silazim s motora,muzika svira. a u daljini pozdravi padaju opuštam se uz stare prijatelje i muzici,cugi bilo je super. čovjek se iznenadi kako s nekim osobama možeš opušteno razgovarati. uživam uz razgovor..zovu me za ples. prihvacam poziv. čovjek uči dok je živ. kako neki ljudi znaju dobro plesati,za tren poželim da sam takav plesač. misli ostavljam sa strane,trenutno su samo višak vrijeme brzo prolazi,blizi se odlasak. igramo posljednju partiju una,plešemo zadnji ples muzika nas ispracuje. palim motor,stavljam kacigu i odlazim.. more,sunce,zezancija,uživancija,muzika, ples,ekipa zar može bolje. i pitaš me dal uživam? OOO, LJETO NAM SE VRATILO |
06.06.2008., petak
slatki dome
|
ulazim u odjel..u bolnicu.. čuju se vec poznati glasovi..sestre opet iste..polako se privikavam.. neznam šta se događa izvan bolnici., i to me živcira..ma bolje da živim u neznanju.. u miru..dolazi jutro..priopcavaju mi vijest..u srijedu ujutro si na programu..pokušavam saspati i uspjeva mi..al budim se rano vec u 6 i pol. neznam zašto...stavljam mp3 na uši..razmišljam.. sjetim se ona ima rođendan..oko 8 zazvoni telefon znam to je to..zovu mene..zove me sestra.. dolazi polako po mene..dino,sala zove.. ulazim u vec poznati lift,na onaj prokleti 2 kat dolazi sestra..i nasmije se..kaže: opet ti.. legnem na krevet...i znam još samo par minuta i gotovo je..polako vuku moj krevet u salu..a u meni samo jedna pjesma umoran sam prijatelji umoran..odlučim ju zapjevati... sestre se smiju..dižu me i postavljaju me na stol.. priključuju aparate..zamolim samo minutu.. zamolim Božiji blagoslov...sestra me gleda i polako me uspjavljuje...ma nebrini te sve je super prošlo.. došao je i taj dan odluke, na kraju hodnika čuju se glasovi, meni tako poznati glasovi.. polako se prebližavaju..polako ulaze u sobu..znam to je to.. svima govore kad ce kuci.. dolazi red na mene... glasovi se međusobno dogovaraju.. odlučeno je...ideš kuci.. ma nisu..to glasovi to su doktori.. došao je taj dan odlazka..netko me budi okrenem se...i kažem još samo minutu dižem se..znam danas idem kuci.. uzimam torbu spremam stvari.. polako na vidiku vidim mamu..približava mi se.. dajem joj torbu..i izlazim kroz ta prokleta vrata.. pozdravljam sestre..okrecem se..stavljam smajl na lice i napokon odlazm.. polako niz stepenice..vracam se u stvarni svijet.. ulazim u auto..i promatram..vozim se kuci.. svijet se promjenio..nove kuce,novi ljudi..al nešto se nikad ne mjenja uvijek ostaje isto.. ulazim u kucu...dome,dome slatki dome.. sve mi je neobično..polako se privikavam.. sjednem na stol i palim laptop.pozdravljam ljude na msn-u.i sretan sam..kuci sam.. kako neki ljudi znaju pozitivno iznenaditi..i želim svima zahvaliti što su mi bili u posjeti.... želim zahvaliti svima,a naročito... ma prepoznat ce se sami..i fali mi ti hamburgeri koje sam jeo svaki dan.. a na repeatu pjesma od urbana.mala truba.. Dok sjedim sam i čekam vrijeme Da se vrati A negdje tamo iz daljine probija se Čujes li je Mala truba traži put za njene riječi |
07.05.2008., srijeda
|
nakon višesatnog čekanja u redu, proziva me...priznajem strah me je.... ulazim u prostoriju..gleda slike.. pogleda me,i napravi onaj pogled... pokušava ublažiti stvar.. neuspjeva mu,objašnjava detelje pokušavam se isključiti,tako je najbolje ali dvoumim se isključit se ili ne...borim se.. razmišljam...opet se uključujem u razgovor... neznam zašto,ali želim znati šta me očekuje.. on me polako ubija u pojam.. pozdravlja me s onim osmjehom vidimo se ubrzo..polako izlazim iz prostorije.. udubim se u misli,pokušavam shvatiti,zašto? polako padam u bed,mrzim tu riječ,ma ustvari mrzim više riječi..mobitel mi vribrira,vadim ga polako,dolazi mi poruka Gena mi piše,polako mi se vraca osmjeh na lice.. odgovaram na poruku..ma super je to cura..uvijek mi vrati osmjeh na lice.. zamišljam gat,zamišljam nju(mog anđela),ekipu na gatu,vale kako pleše(ta cura uvijek digne raspoloženje). đir korzom s dečkima iz razreda,onaj smjeh.. polako se vracam u stvarni svijet.. nešto me privlači,neka poznata muzika.. e da...ta pjesam kako je dobra... SMIJEM SE I NITKO MI NIŠTA NEMOŽE.. zbunjeni??? |
